Ravnost kaljenog stakla je lošija od float stakla. Zahtijeva deblje filmove kako bi ispunili i ublažili manje deformacije uzrokovane procesom kaljenja, čime se osigurava sigurnost i optički učinak nakon laminiranja.
1. Razlike u svojstvima stakla
Float staklo
Visoka ravnost površine: Tokom procesa proizvodnje float stakla, staklena tečnost pluta na rastopljenoj limenoj tečnosti, formirajući veoma ravnu i glatku površinu.
Stabilnost oblika: Njegova površina se može smatrati gotovo idealnom ravninom.
Postoji "talasasti oblik" ili "oblik luka": proces kaljenja uključuje zagrijavanje stakla na temperaturu blizu tačke omekšavanja, a zatim brzo i ravnomjerno hlađenje. Tokom ovog procesa, brzine hlađenja unutar i izvan stakla su nedosljedne, što dovodi do trajnog unutrašnjeg naprezanja. Ovo će uzrokovati sitne,-teške-zavoje ili mreškanje na staklenoj površini, što je poznato kao "talasavost".
Ne-ponovo se obrađuje: Jednom kada je kaljeno staklo napravljeno, ne može se rezati, bušiti ili brusiti-ivicama jer je njegov oblik fiksiran.
2. Zahtjevi za film u procesu laminiranja
Laminirano staklose pravi čvrstim vezivanjem više slojeva stakla i filma između njih (obično PVB ili SGP, itd.) uz visoku temperaturu i visoki pritisak. Ovaj proces zahtijeva da film može:
Potpuno popunjavanje praznina: Film mora teći pod visokim pritiskom kako bi popunio sve male praznine između dva komada stakla, izbacio zrak i postigao 100% prianjanje. Svaki razmak će postati početna tačka raslojavanja, što utiče na sigurnost i izgled.
Apsorpcija naprezanja: Kada je laminirano staklo podvrgnuto vanjskim utjecajima sile (kao što je udar kamenja) ili promjenama temperature, staklo će se lagano deformirati. Film mora apsorbirati i raspršiti ove naprezanja kako bi spriječio lomljenje ili raslojavanje stakla.
Osigurajte optičke performanse: Ako film ne može u potpunosti popuniti prazninu, zrak će ostati u sredini, stvarajući "mjehuriće" ili "optičku distorziju", što utiče na jasnoću linije vida.
Zašto je kaljenom laminiranom staklu potreban deblji film?
Hajde sada da kombinujemo gornje dve tačke da pogledamo:
Kada se koriste dva ravna float stakla, razmak između njih je vrlo ujednačen. Folija standardne{1}}debljine (kao što je 0,38 mm ili 0,76 mm) je dovoljna da lako popuni ovaj jednoliki razmak i postigne savršeno lijepljenje pod visokim pritiskom.
Kada se koriste dva komada kaljenog stakla, zbog valovitosti svakog stakla, razmak između njih je neravnomjeran kada se dva stakla spoje. Neka mjesta imaju velike praznine, dok druga imaju male.
Ako se koristi film iste debljine kao float staklo, kada se primjenjuje pritisak, film možda neće teći do područja s najmanjim razmakom, što rezultira slabim prianjanjem u tim područjima.
U međuvremenu, u području s najvećim zazorom, film se može previše rastegnuti i tanjiti, čak i dovesti do lokalnog raslojavanja ili optičke deformacije (izobličenja objekta).
Stoga je rješenje korištenje debljeg filma (na primjer, od 0,76 mm do 1,14 mm ili 1,52 mm).
Deblji filmovi pružaju više "materijala za punjenje", koji se mogu bolje prilagoditi i kompenzirati neravnu površinu kaljenog stakla, osiguravajući ujednačeno i dovoljno prianjanje na cijeloj staklenoj površini.
Deblji tampon sloj takođe može bolje da apsorbuje ogromnu energiju koja se oslobađa kada se kaljeno staklo razbije (kaljeno staklo se razbije na male čestice, ali unutrašnji stres se odmah oslobađa).
Zaključak: Odabir debljih filmova za kaljeno laminirano staklo je uglavnom da se nadoknadi njegov inherentni nedostatak ravnosti, osiguravajući da laminirani proizvodi ne sadrže mjehuriće i optičko izobličenje, te da imaju-dugotrajnu sigurnost i pouzdanost.
