Definicija i klasifikacija zakrivljenosti
Stepen zakrivljenosti se obično dijeli u dvije kategorije:
Savijanje u obliku luka: Savijanje stakla je u obliku glatkog luka, poput luka. Ovo je najčešći oblik savijanja.
Savijanje u obliku talasa-: Površina stakla predstavlja višestruke neprekidne i talasaste uzorke nalik na talase-.
Metode i alati detekcije
Alat za detekciju
Standardno postolje: ravnalo ili mjerna platforma dovoljne dužine i ravne površine.
Mjerač za mjerenje: Skup tankih listova poznate debljine koji se koristi za mjerenje zazora.
Čelično ravnalo ili mjerna traka: koristi se za mjerenje dužine ruba stakla.
Koraci detekcije (uzimajući za primjer savijanje u obliku luka) :
Postavite staklo: Postavite staklo uspravno (simulirajte stanje instalacije).
Postavite ravnalo: čvrsto pritisnite čelično ravnalo ili standardnu podlogu uz konkavnu površinu stakla i držite ga paralelno s rubom stakla.
Izmjerite razmak: Upotrijebite mjerač za mjerenje maksimalnog razmaka između konkavne površine stakla i ravnala.
Zabilježite podatke: Zabilježite maksimalnu vrijednost zazora (h), što je stepen savijanja.
Zahtjevi za ograničenje stepena savijanja
Standard ima jasne kvantitativne zahtjeve za stepen zakrivljenosti, kako slijedi:
1. Zakrivljenost u obliku luka
Zakrivljenost luka se izražava kao omjer visine luka i dužine tetive, odnosno zakrivljenosti=(maksimalni razmak h/dužina ivice stakla L) × 100%
Njegov stepen savijanja ne bi trebao biti veći od 0,3%.
Na primjer, za komad stakla dužine 2000 mm, maksimalni razmak savijanja ne može biti veći od: 2000 mm × 0,3%=6 mm.
Za kaljeno staklo sa rupama ili žljebovima:
Njegov stepen savijanja ne bi trebao biti veći od 0,5%.
Za zonsko kaljeno staklo (uglavnom se koristi za prednja vjetrobranska stakla automobila):
Njegov stepen savijanja ne bi trebao biti veći od 0,5%.
2. Zakrivljenost talasnog oblika
Metoda mjerenja zakrivljenosti valnog oblika je slična, ali mjeri maksimalni razmak unutar raspona dužine od 300 mm.
Za ravno kaljeno staklo:
Zakrivljenost talasnog oblika ne bi trebalo da prelazi 0,2%.
Odnosno, unutar opsega mjerenja od 300 mm, razmak između maksimalnog vrha i donjeg dijela ne može biti veći od: 300 mm × 0,2%=0.6 mm.
Faktori koji utiču na zakrivljenost i mjere opreza
Kvaliteta originalnog staklenog lima: ravnost samog originalnog lima je temelj.
Proces kaljenja: Ovo je najvažniji faktor. Nakon što se zagrije do tačke omekšavanja u peći za kaljenje, staklo se brzo hladi (gasi) kako bi se formiralo tlačno naprezanje na površini i zatezno naprezanje iznutra. Tokom ovog procesa, staklo će biti podvrgnuto laganoj i trajnoj deformaciji (efekat toplinskog savijanja). Podešavanje parametara procesa (kao što su temperatura grijanja, tlak zraka za hlađenje, brzina valjkastog transportera, itd.) direktno utiče na konačni stepen savijanja.
Debljina i veličina stakla: staklo velikih-veličina i tanko je sklonije savijanju.
Status mjerenja: Standard zahtijeva da se mjerenje obavlja pod neobaveznim prirodnim uslovima. Odnosno, staklo treba postaviti slobodno i ne bi trebalo biti podvrgnuto vanjskoj sili kompresije; u suprotnom će rezultati mjerenja biti netačni.
Okruženje za upotrebu: Ako okvir nije ravan ili je primijenjen neujednačen napon tokom instalacije, to također može uzrokovati očiglednije savijanje stakla nakon ugradnje.
